Cekanje..
Da li ste nekad cekali da vam neko nesto odgovori? Nesto vazno..porukom, pozivom, pismom..kako god.. Da li ste cekali?
Jeste sigurno. I ja sam, evo bas veceras.Cekala sam samo tu jednu poruku da ce sve biti ok, da cemo prevazici sve zajedno.
Recene su neke teske reci, kao sto su: "ne znam kako da ti verujem, nista nece biti isto, ja necu biti ista.."
Greske, one su ti postupci koje nismo trebali da ucinimo, ali kao sto ide ona izreka "na greskama se uci", zasto ne bi i mi? Jeste,nece biti isto ali to su te posledice. Na njih skoro nikada ne mislimo..
Ne znam da li ste shvatili ali radi se o lazima, o nepoverenju u vezi..
Sve je pocelo iz sale, ko i uvek..ali onda se iznenada sve preokrenulo. U svakoj sali ima pola istine. Ispostavilo se jos jednom da je tako..na zalost..kao i sto je napad najbolja odbrana..da,da i to se desilo.. :/
Evo ovako..pocelo je tako sto sam trazila svom dragom,sa kojim sam inace 3 i po godine u vezi, sifru za facebook, znam zvuci jadno, zamolila sam ga da mi da samo na minut,u pitanju je bila jedna sala, na sta je on odgovorio sta ce ti??? O.o , rekla sam da nepomisli nista pogresno al bio je uporan sa tim "sta ce ti" da sam ja odustala i rekla da mi netreba..naravno nismo tu zavrsili pricu..
Problem je bio u tome sto se dopisivo sa mojom drugaricom i zvao je na bilijar, i jos nekoliko slicnih gluposti.. On nije znao da sam ja znala za to vec,jer mu je dok je spavao stigla notifikacija na telefon..precutala sam, zbunila sam se al nisam pravila frku..i posle nekog vremena raspravljanja ko kome veruje a ko ne i dok je proslo dovoljno vremena da se obrisu neke informacije dao mi je sifru..nisam htela da ulazim ali me je iznerviro i natero me da mu neverujem, ulogovala sam se i imala sta da vidim,tacnije nisam, izbriso je sve sto sam ranije vec videla i vadio se na to kako brise sve sto mu nije vazno..i tako dalje..bilo je tu dosta rasprave..Vadio se takodje na to, posto sam mu rekla da se plasi da cu da mu nadjem nesto pa digne frku, kako se plasi da nesto neshvatim pogresno. Ma daj! Ozbiljno? Cula sam i bolje lazi.. Naravno, jedino sto je on hteo je da ja nebrinem -.- i tako te slatke reci..
Naravno, plakala sam..mislim da mi je jos uvek maskara razmazana po licu..
Ne mogu da verujem jos uvek, ne mogu da se saberem, ne znam sta da radim..
Poceo je da gleda devojke (znam da je to normalno,al za sve postoje granice), poceo da me laze, da krije stvari od mene..
Kako da reagujem ako pocne i da me vara? Ipak smo dosta vremena proveli zajedno..Sumnjala sam i na to jednom..opet je bilo to "cudno" ponasanje..stvarno nmg da mu verujem..on je jedina osoba kojoj sam se otvorila u svim pogledima..zna sve o meni,jedini kojeg volim, al po nekad se pitam da li ja gresim..previse sam dobra, previse poverenja sam ulivala u njega.. ne znam sta da radim..
Rekla sam mu da necu vise biti ista..i pitala sam ga da li me dovoljno voli da to prihvati..ipak bi ja prihvatila sve drugo..nije mi odgovorio..
I evo...jos uvek cekam..
s bozirom na vreme kad si ovo pisala, iza tebe je jedna besana noć , šta reći svi smo to prešli mi sa više godina, ovako ili onako, jedino ostaje "vreme leči sve" pusti mu neka odradi svoje, ili će sve biti kao nekad ili ti do njega više neće biti stalo, a do tad piši, pomaže
o tek sad videh ceo tekst i ovi detalji mnogo menjaju - da li da budem surova i kažem ti ako hoćeš da ga zadržiš ne juri ga ( počela si da ga smaraš i zvocaš a to je ono što muškarci nikako ne vole). Napravi situaciju da on tebe juri, budi malo drugačija,promeni za početak frizuru, stil oblačenja tajanstvena,nikako ne odaj sve tajne. Muškarci vole da osvajaju a ne da ih juriš i cmizdriš ( plači kad ne vidi) ali ne pravi neke gluposti npr da se muvaš sa njegovim drugom i sl. Pa javi za nekoliko dana
hvala na savetima..ali nije bas tako..
dosao je jutros kod mene,dok sam spavala, i lego pored mene..mazio me je..kad sam se probudila pricali smo..tj on je pricao..zna da sam u pravu, jer zna da je pogresio..sakrio je neke stvari za koje je pomislio da cu pogresno shvatiti, kako se ne bi naljutila i mozda ga ostavila..rekao mi je da se zbog toga uspanicio ali samo to sto je pokuso da sakrije je bila glupost..kod ljudi bude sumnju takve stvari..ja ga nisam napala,nisam mu zvocala dok on sam nije izneo sasvim slucajno neke stvari..na pocetku veze smo se dogovorili da cemo verovati jedno drugom i da necemo braniti jedno drugome nista..drzimo se tog dogovora sve dok nebude neki znak,razlog za sumnju..
pisanje stvarno pomaze, izbaci se sve iz sebe..to mi je bilo potrebno..ali znam da me voli i da voli i kako izgledam i mirisem i kako se oblacim..ja sam jedna crvenokosa sa tamnim ocima koje on obozava..ne mogu da budem ljuta koliko ga volim.ali ipak uvek treba biti na oprezu ;)